Svet slikara je zapravo svet putnika. Tako veliki, beskrajan slobodan. Svako putovanje je uvek i kosmogonija, i početak i kraj puta. Putovanje na koje nas vodi Jelena Merkur vodi u srce njene materijalne imaginacije, gde se kriju i gde su otputovali svi njeni odsutni i sve uporniji znakovi,simbolizovane figure. Kroz te znakove prelazeći mostove skriven je određeni tip intimnosti na koji se nadovezuje određeni tip sudbine, i to ne samo varlјive sudbine slika, poetike i forme koje nam izmiču, niti varlјive sudbine sna kojima nema kraja, već suštinske sudbine koja neprestano preobražava svakoga koji „čita“ ove radove. Između imaginarnog putovanja i četkicom materijalizovanog puta, između astrološkog poretka i sumatraističkog spajanja udaljenih prostora, sve je na ovim slikama u pokretu. Sve nas, dakle pomera s mesta, i gura dalje, dalje, ka ni sami ne znamo kojim obalama. Ove slike nas ne zovu u nestajanje, one ne žele konačnost, one nas pozivaju na lutanje dalekim obzorjima, na prijateljstvo sa beskrajem.
Konceptualne poetike, Jelene Merkur tačno pogađaju ono bestežinsko u našim bićima.
Zaljuljane, bez zemlje „pod nogama“, u nestabilnim i nepravilnim rasponima prostora, hipnotisani pomerenim koordinatama sveta, pomerenih perspektiva, autorka nas vodi ka pučini. A otputovati – gde god se fizički, metafizički, umetnički pomerili – znači uvek putovati u sebe. Zato „Vežite Vaše pojaseve“. Krenuli smo, na talasima, točkovima, mlečnim putem, pod beskrajno plavim nebom i želim Vam mirno more.
Prof. dr Dragan Bošković