Jelena Merkur gradi kompoziciju pomoću geometrijskih oblika. Na taj način stvara upečatljive nebeske konstrukcije, Samo stvaralac snažan duhom pretvara jezik misli u vizuelni dijalog sa platnom. Geometrijska apstrakcija u radovima ima dublje značenje gde Jelena predstavlja maštovito svoj doživljaj kosmosa. Linije, oblici i boje u tom istraživanju slike postižu dinamičku optičku igru u oku posmatrača. U isto vreme to je kreativna artikulacija reda nasuprot ništavilu i haosu. Linija je tu vodič, nije samo trag na platnu nego najdirektniji izraz energije i namere autorke. Linija je ta koja upućuje oko kuda da se kreće, spajajući dve tačke koje se možda nikada ne bi srele, a prostor bi ostao nem i nepovezan. Taj pokret linije stvara jedan fascinantan ritam koji povezuje ceo kosmos u jedan jedinstveni gotovo živ organizam. Sveopšti ritam čini da je sve u svemu i da ništa ne postoji odvojeno.. Sve vidljivo i nevidljivo, kako u čoveku tako i van njega, izraslo je kao vibracija kosmičkih sila. Celokupan složen mehanizam života praćen je usaglašavanjem, dovođenjem u harmoniju različitih ritmova u jedan zajednički. Jelena hvata svakom novom slikom taj ritam, koji je tu, a opet stalno izmiče. To je čini suština Jelenine potraga za idealnim prostorom, za Apsolutom, za izvorom svega postojećeg. Čovek stvaralac žudi da se kroz stvaralački proces sjedini sa njim, a Jelena upravo to čini na pravi način kroz svoju viziju.